уторак, 20. септембар 2011.

Valjevka za komandama mlaznog aviona

Ana Tadić je planirala da bude profesor matematike, ali sve se promenilo onog dana kada je pročitala konkurs za prijem žena na Vojnu akademiju, po čijem završetku se, s još dve koleginice, upisala u istoriju vojnog vazduhoplovstva.

Valjevo – Srbija je ovog septembra dobila prve gracije neba u sastavu vojnog vazduhoplovstva. Jedna od njih je i Ana Tadić (23) iz Valjeva, u čiju čast je Aero-klub iz ovog grada u Divcima, prekjuče organizovao zavičajnu promociju i prigodnu svetkovinu. Preko 200 zvanica, kolega, gostiju i članova rodbine bilo je u prilici da se rukuje i porazgovara s jednom od dve dame koje pilotiraju mlaznim avionom što se prvi put dešava u istoriji srpskog vazduhoplovstva.
U razgovoru za naš list Ana nijednog momenta nije dopustila, niti joj je promaklo, a da ne pomene i imena još dve koleginice: Sandru Radovanović, iz Rekovca kod Jagodine, koja je takođe pilot potporučnik na mlaznom avionu, kao i Anju Krnetu iz Kaća kod Novog Sada, koja pilotira helikopterom. U uniformi i s uvek prisutnim osmehom, priseća se da je sve počelo dok se kao odličan maturant gimnazije lomila da li da upiše studije matematike, arheologije ili astrofizike. U prvom planu figurirala je, ipak, matematika.
– I dok sam ja bila u dilemi i nedoumici u novinama sam prosto naišla na konkurs za upis prve generacije žena na Vojnu akademiju u Beogradu. To mi se u startu učinilo kao veliki izazov, ali uz čvrstu rešenost da se upišem na smer vazduhoplovstva, odnosno za pilota mlaznih aviona. U prvi mah sam i samu sebe iznenadila a da vam ne govorim kako su roditelji i brat reagovali kada su čuli za moju nameru. Doduše, govorili su da ću brzo uvideti težinu vojnog poziva, kada su pitanju žene, i sama odustati. Međutim, uz neočekivano mnogo napora, vežbanja, prilagođavanja na odvojeni život i učenje nedavno sam na platou ispred zgrade Skupštine Srbije bacila šapku visoko prema nebu i promovisana u potporučnika pilota mlaznih aviona.
Ovog momenta mi se čini da je sve tako brzo proteklo, ali, kada bolje razmislim, teškoća je bilo na pretek, posebno na početku školovanja. Ipak, uz veliku volju, podršku i razumevanje nastavnika i starijih kolega stigla sam do cilja. Sve vreme, što je verovatno najbitnije, uz mene je bila porodica koja me je hrabrila i prikriveno strepela što je i dalje sasvim razumljivo prisutno kod njih. Dete im leti nebu pod oblake i to još na mlaznom avionu – priča kroz smeh Ana. Dodaje da se naprosto se zaljubila u letenje onog trenutka kada je imala prvi let i čvrsto odlučila da to bude njeno životno zanimanje kada je sama sela za komande školskog mlaznog aviona „super galeb G-4”. Za taj avion, svoj, kako naziva „super galeba”, tvrdi da nema boljeg školskog aviona, da se izvanredno ponaša i „sluša” u vazduhu i prilikom izvođenja najzahtevnijih aktivnosti.
I pored krhke građe, kaže da predrasude o ženama i vojnom pozivu ne stoje, već da su devojke kao i muškarci sposobne da rade najdelikatnije i najteže poslove. Danas nijedna žena, dodaje naša sagovornica, ne mora da prikriva svoj pol, kao svojevremeno legendarna Milunka Savić, već da je bitno, kako u vojsci tako i drugim zanimanjima i poslovima, da se pokaže htenje i lična spremnost.
– Naravno da razmišljam o danu i trenutku kada ću sesti za komandama moćnih mlaznih letelica kao što su „Mig-21” ili „Mig-29”. To neće biti tako brzo, jer ispred mene ima poveći broj starijih kolega koji čekaju na taj izazov. Međutim, do tada ja ću nastaviti da radim na „super galebu” jer mi predstoji još obuka i usavršavanje za noćno letenje, gađanje, bombardovanje, kao još neke aktivnosti. Moj plan je da jednog dana na istom mlaznom školskom avionu postanem nastavnik letenja – kaže Ana, uz podsećanje da ovog četvrtka treba da se javi u komandu vojnog aerodroma u Batajnici, kako bi dobila raspored u nekoj od tamošnjih eskadrila. To je potvrdio i pukovnik Predrag Bandić, komandant 204. vazduhoplovne brigade u Batajnici, koji je prisustvovao Aninoj svečanoj promociji u Valjevu, poželevši joj da sa uspehom nastavi liniju legendarnih pilota s prostora Kolubare i brda.
Anini roditelji otac Slavko, elektroinženjer, majka Draga, agronom, i brat Ivan nisu skrivali ponos i zadovoljstvo. Sve ih je kažu iznenadila, najpre neprijatno, a zatim je sve preraslo u oduševljenje i ponos.
Prekjučerašnjoj svečanosti u Divcima prisustvovao je i Zoran Jakovljević, gradonačelnik Valjeva koji je čestitao Ani i njenim roditeljima, naglašavajući da se mlada sugrađanka, koja to moramo reći sebe „polovi” na Valjevku i Ubljanku, već pristupila spisku znamenitih ljudi po kojima je poznat grad na Kolubari. U Divce je došla i njena koleginica Sandra Radovanović dok je Anja bila sprečena. Naravno, kako nam je rekao otac Slavko Tadić, veliku zahvalnost duguje i Miroslavu Maksimoviću, predsedniku Aero-kluba „Valjevo” koji je uz jubilej 78 godina postojanja i rada u centralni deo uključio Aninu promociju u čin potporučnika pilota na mlaznim avionima.
I na kraju svi su tražili da se slikaju sa Anom. To je isti običaj kao onaj na svadbarskim veseljima. Ana nam je priznala da ima momka, ali i da će do daljnjega biti „venčana” za svoj „super-galeb G-4”, eskadrilu i čari letenja. Kada dođe do promena, obećala je, obavestiće „Politiku”.

Budo Novović
objavljeno: 19.09.2011.

Izvor: Politika

Нема коментара:

Постави коментар